Osnovna škola "Župa Dubrovačka" Mlini

Donosimo popis udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava za školsku godinu 2010./2011. po razredima. Za pregled popisa potrebno je imati instaliran Acrobat Reader.

POPIS UDŽBENIKA

Pripovjedačica Jasna Held godinama već pripovijeda bajke učenicima naše škole, a nedavno su članovi dodatne grupe za hrvatski jezik(Nikolina Pleština, Lukra Bego, Nikolina Matković, Anastazija Raguž) priredili intervju s ovom jedinom pripovjedačicom bajki u Hrvatskoj. Intervju su slušali učenici 5.c razreda.Gospođa Jasna Held otkrila nam je čudesan svijet bajki i jedinstvenost ovog neobičnog zanimanja. Potakla nas je na čitanje i stvaranje bajki.

1. Je li vaše zanimanje jedinstveno?

Jest, jedina sam u Hrvatskoj koja pripovijeda bajke. U Velikoj Britaniji ima 350              pripovjedača, u Italiji postoji udruženje pripovjedača, a u Grčkoj samo jedna kao i u Hrvatskoj. Ta mi je gospođa prijateljica.

2. Kada ste počeli pripovijedati bajke?

Bajke sam pričala svojoj djeci  kad su bila mala i  za vrijeme rata u skloništu.

3. Je li vama tko pričao bajke u djetinjstvu?

Ne, nitko mi nije pričao bajke u djetinjstvu. Jako sam se obradovala kad sam dobila prvu slikovnicu. Nisam znala čitati, ali mi se svidjela posljednja stranica slikovnice na kojoj su bili nacrtani svi likovi iz bajki.

4. Kako djeca reagiraju na vaše pripovijedanje?

            Imala sam priliku pripovijedati bajku na engleskom jeziku. Djeca su se osjećala

      isto kao kad sam pričala bajku na hrvatskom jeziku.                

5. Gdje nalazite te zanimljive bajke?

Bajke pronalazim u antikvarijatima ili slušajući druge.

6. Pričate li bajke na kojem stranom jeziku? Kako ih prevodite?

Pričam bajke na engleskom jeziku. Prevodim ih u sebi.

7. Što je svim bajkama zajedničko?

Svim bajkama je zajednička istina.

8.   Pobjeđuje li uvijek u bajkama dobro?

U bajkama većinom pobjeđuje dobro, ali ne uvijek.

9.   Postoji li festival pripovijedanja bajki?

Postoji, ali samo za odrasle.

10. Znate li za bajku koja se dogodila u stvarnom životu?

      Da, naravno. Bajka je istina. Slika mašte je stvarna.

11. Stvarate li bajke, priče ili pjesme?

      Ja ne pišem, već pripovijedam.

12. Koja su obilježja bajki?

Bajke su istinite, one su savršeno napisane. Poredak i odnos brojeva u bajkama je     tako savršen da to nitko ne može ponoviti.

13. Čuli smo da ste pripovijedali djeci u bolnici. Jesu li se djeca razveselila kada su

saznala da ćete im pričati bajke? Kako ste se vi osjećali? Je li to postao običaj u hrvatskim bolnicama?

Za sada pripovijedanje bajki nije običaj u hrvatskim bolnicama, ali ja redovito srijedom posjećujem dječji odjel bolnice Medarevo. Sjećam se dječaka koji nije želio slušati bajke nego je uporno gledao televiziju. Kad sam mu ipak uspjela ispričati bajku, on je ostao zadivljen. Kada se približilo vrijeme izlaska iz bolnice, dječak nije htio izići jer je znao da ja opet dolazim. Čak je na taj dan dobio temperaturu.

14. Zašto je čovjek stvorio bajke?

Bajka koju ću vam sada ispričati nosi odgovor:

„Bilo je to davno, davno, u vrijeme kada su sve duše još bile s Bogom.U   svjetlosnim haljama sjedale su na zlatnim tronošcima i gledale u Božje lice. Jednog dana Bog reče dušama: „Vrijeme je da odete na Zemlju i radite na njoj. Skinite svoje svjetlosne halje, ostavite svoje zlatne stolce, obucite dronjke i siđite na Zemlju, ona vas treba.“ Teško je to bilo dušama učiniti, ali ipak redom počeše napuštati zlatne stolce, skidati svjetlosne halje i navlačiti dronjke te se spuštati na Zemlju. Sve su duše to učinile. Sve osim jedne. Jedna duša nikako ne mogaše napustiti Boga. „ Dopusti mi da ostanem jer ne mogu, a da ne gledam u Tvoje lice.“ „ Sve duše trebaju sići na Zemlju pa i ti.“, reče Bog, a duša zamoli:“ Kad je tako, daj mi, molim te, da na Zemlji radim nešto čime ću ljudima moći pokazivati put k tebi.“ Bog joj tada dade da na Zemlji bude bajka. I od tada bajke putuju Svijetom i pokazuju ljudima put ka Bogu.“

                                                                                                    Lukra Bego, 6c.

Fotografije intervjua možete pogledati u fotogaleriji.

U utorak 20. travnja u našoj školi smo obilježavali Dan planeta Zemlje koji se inače obilježava 22. travnja. Ujutro smo prvo izveli tjelovježbu koje je vodio profesor Anton Jurkić. Zatim smo se uputili u šetnju oko škole. Kada smo se vratili pojeli smo marende i počeli raditi. Bilo je puno raznih grupa od likovne i novinarske preko hrvatskog, engleskog i talijanskog do biologije i fizike. Svi učenici su marljivo i kreativno radili što je rezultiralo prekrasnim i zanimljivim radovima. Nakon svog rada usljedila je završna priredba gdje su grupe prezentirale svoje radove. 

Jelena Koprivica, 8.b

Fotografije s projektnog dana možete pogledati u Foto-galeriji.

Tema informatičke radionice bila je "Zbrinjavanje računalnog otpada. Učenici su izradili Power Point prezentacije koje možete pogledati ovdje:

Prezentacija 1: Ilar Jakić, Josip Bjelanović i Luka Salatić

Prezentacija 2: Ana Antunović, Kristina Milat i Pero Radić

Prezentacija 3: Marko Papac, Antonio Raguž i Josip Papac

Prezentacija 4: Maro Pušić, Majk Krišto i Ilar Bulić

Prezentacija 5: Antoni Gabelica, Dinko Josipović i Aleksa Ćosović

izvor: zupcica.hr

Dug i gromoglasan pljesak prepune dvorane u zgradi općine na sinoćnjoj premijeri novog uratka radionice Filmska Župa najbolja je nagrada ali i pokazatelj marljivog rada ove hvalevrijedne izvannastavne aktivnosti u O. Š. Župa Dubrovačka. Posjetimo ova radionica nastala je prošle godine kao plod suradnje škole, Općine i Mira Bronzića uz tehničku podršku udruge Škola filma Šipan. Nakon prošlogodišnjeg uspjeha sa prvim uratkom „Beterinska ljepotica“, čini se da ni ovogodišnji nije ništa manji, naprotiv mladi župski filmaši ponovo su oduševili ovaj put sa 15 minutnim filmom „Take the money and run“,  čija radnja se veže za pronalazak unikatnih zlatnika na arheološkom nalazištu u Postranju. Slijedi čitav niz scena sa raznim zapletima radnje u kojima dolaze razne skupine kako bi ukrale taj unikat dok ga s druge strane štiti posebna agencija za zaštitu. Do samog kraja filma gledatelje se drži u nedoumici tko je pravi „kradljivac“.

Čestitamo filmskoj grupi, a film vam donosimo u cijelosti.

Svjetski dan voda, 22. ožujka, ove se godine obilježava pod sloganom "Gospodarenje otpadnim vodama", a prema podacima iz UN-a, više od milijardu ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravoj vodi, stoga je, da bi se još više istaknulo značenje brige o vodi, razdoblje od 2005. do 2015. proglašeno desetljećem voda pod geslom "Voda za život".

Svjetski dan voda proglasila je Opća skupština UN-a 1992., a 2008. godinom borbe za bolje zdravstvene uvjete uporabe vode i odvodnje.

Svrha je do 2015. prepoloviti broj ljudi koji nemaju pristup zdravoj vodi za piće ili si ju ne mogu priuštiti, kao i onih koji nemaju pristup osnovnim sanitarijama.

Hrvatska je po obnovljivim zalihama vode na 5. mjestu u Europi i 42. u svijetu. Uz bogatstvo vode možemo se pohvaliti i činjenicom da još uvijek u mnogim dijelovima Hrvatske pijemo vodu iz slavine, odnosno da je voda iz javnih vodoopskrbnih sustava većinom visoke kakvoće, a površinske i podzemne vode i more su u dobru stanju.

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv rasne diskriminacije, 21. ožujka, iz UNESCO-a je poslana poruka. Kako stoji u priopćenju, 21. ožujak je prigoda da se potvrdi UNESCO-ova predanost sprečavanju i suzbijanju rasizma i rasne diskriminacije.  Nažalost, rasizam i dalje potresa živote milijuna ljudi širom svijeta. To je razlog zašto borba protiv rasizma mora ostati u središtu Ujedinjenih naroda i UNESCO-ovih ciljeva.  Prilika je to da se afirmira pravo na dostojanstveni život, život bez rasizma i diskriminacije kao što je zapisano u Povelji Ujedinjenih naroda i Opće deklaracije o ljudskim pravima, čiju je 60. Godišnjicu UNESCO proslavio 2008. godine. Poput mnogih iracionalnih stavova, rasizam je često ukorijenjen u strahu: strahu od nepoznatog, strahu od različitih, strahu od drugih. Rasizam se ne može ni na koji način opravdati, ne može se tolerirati kao nešto što se događa nekome drugom, i neće jednostavno nestati – rasizam se mora ISKORIJENITI!

Izvor: www.skole.hr

Gubitak šuma nastavit će se zbog klimatskih promjena unatoč globalnim naporima za smanjenjem ispuštanja u atmosferu plinova s učinkom staklenika. Šume su danas ugrožene od lošeg gospodarenja, požara, poremećenog režima voda, kukaca, glodavaca, bakterija, gljivica, onečišćenja zraka, tla i voda, kiselih kiša i dr. U tom smislu zaštita šuma podrazumijeva primjereno gospodarenje, zaštitu šume od štetočina i požara, zaštitu šumskog tla i stabala te druge preventive mjere. No, unatoč svim čimbenicima od kojih je ugrožena šuma je još uvijek tu, ali joj je potrebna čovjekova zaštita.

Obilježavanje ovog dana je i povod da saznate nešto o šumama…

Kako je to bilo nekad?

Šuma je nekad prekrivala gotovo dvije trećine kopna, ali do danas je više od polovine tog bogatstva uništeno pretjeranom sječom. Nekad je Europa od dalekog sjevera Arktičkog kruga pa gotovo do Mediterana bila obrasla šumom, a u Aziji se šuma protezala od tundre do vrućih pustinja. Ove drevne šume bile su isprekidane otvorenim područjima na kojim se šuma nije mogla razviti. Danas je drevna šuma uglavnom nestala. Rušila se zbog drvene građe i materijala za potpalu ili kako bi se napravio prostor za obradive površine. Većina danas preostalih šuma naknadno je zasađena, ali ipak postoje dragocjene prašume u kojima stabla nisu zasadili ljudi.

Današnje šume

Danas su najveće šume na svijetu četinjačke šume koje se prostiru na dalekom sjeveru Skandinavije i Kanade, pa sve do poluotoka Tajmir u Sibiru, gdje zima traje i do 8 mjeseci.
Ove guste sjeverne šume čine uglavnom četinjače, poput smreka, borova i ariša tj. drveće koje dobro podnosi hladnoću. Većina četinjača ima uvijek zelene listove koji nalikuju iglicama i dovoljno su čvrsti da izdrže i najhladniju zimu.

Na dugom putu prema jugu četinjače uglavnom zamijeni bjelogorično drveće te tako počinju prevladavati vrste širokih tankih listova poput hrasta, javora ili bukve. Za uspješan rast one trebaju puno više toplih dana od četinjača pa u Europi uglavnom rastu južno od Baltičkog mora. Široka površina njihovih listova pokazuje da u zrak ispuštaju mnogo vode te tijekom najhladnije zime kad je voda pretvorena u led, mnogo bjelogorično drveće odbacuje lišće preživljavajući zimu u hibernaciji čuvajući energiju u korijenu pod zemljom. Drveća koje odbacuje lišće u jesen nazivamo listopadnim, ali sve bjelogorično drveće nije listopadno. Napr. božikovina zadržava listove cijele godine.

Žarke boje ptica u letu, krikovi majmuna, zujanje kukaca uobičajeni su prizor u tropskim kišnim šumama. Te šume su stanište najmanje polovici postojećih biljnih i životinjskih vrsta, a rastu blizu ekvatora, gdje je toplo i vlažno cijele godine. Drveće kišnih šuma je, budući da nema godišnjih doba, uvijek zeleno. Najveća tropska šuma je Amazonska kišna šuma Južne Amerike koja je dvostruko veća od Indije. U Amazoni nalazimo gotovo polovicu gotovo svih živih ptičjih vrsta Među mnogim životinjskim vrstama ovdje nalazimo ljenjivce, jaguare, tapire, zmije i bezbroj kukaca.

Hrvatske šume

Šume i šumska zemljišta u Republici Hrvatskoj, dobra su od općeg interesa, te uživaju posebnu zaštitu države i koriste se pod uvjetima i na način koji su propisani Zakonom o šumama. Šume u Republici Hrvatskoj pokrivaju 37 % ukupne površine RH. Od toga je 81 % šuma u državnom vlasništvu, a 19 % u privatnom.

Glavna odlika naših šuma je da su 95 % prirodne za razliku od mnogih europskih koje to nisu, što izaziva divljenje kod Europskih poznavaoca šuma kada posjete hrvatske šume. Zbog intenzivne eksploatacije, u Europi su uništene autohtone šume koje su nadomještavane brzorastućim vrstama, pa su tako te šume sastavljene od jedne vrste drveća koje na staništu gdje su posađene nisu autohtone što ih čini posebno osjetljivima i ekološki manje stabilnim ekosustavima.

Općekorisne funkcije šuma odražavaju se osobito u zaštiti zemljišta od erozije, bujica, poplava, utjecaju na vodni režim i hidroenergetski sustav; utjecaju na plodnost zemljišta i bitnom određenju poljoprivredne proizvodnje; u utjecaju na klimu; u zaštiti i unaprjeđenju čovjekove okoline; u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere; te utjecaju na ljepotu krajolika, stvaranju povoljnih uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju, za razvitak turizma i lovstva.

Ljubitelji matematike širom svijeta 14.3. obilježavaju Dan broja Pi. Pi je matematička konstanta koja se danas naširoko primjenjuje u matematici i fizici, a definira se kao omjer opsega i promjera kruga. Broj Pi je iracionalan broj što znači da ima beskonačno mnogo decimala koje se ne ponavljaju periodički.

Numerička vrijednost Pi zaokružena na 64 decimalna mjesta je
π ≈ 3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209 74944 5923, a uz pomoć moderne tehnologije uspjelo se izračunati Pi na nekoliko milijardi brojki, međutim konačna se decimala nikad ne može postići. Obično ga zaokružujemo na 3.14 i to je razlog zašto se 14.3. slavi kao dan broja Pi. Trenutak u toku dana koji je posebno značajan je u 1 sat i 59 minuta (ili ujutro ili popodne) jer tada broj izgleda ovako: 3.14 1 59 što je približno broju Pi u 5 znamenki. Ipak, igrajući se brojkama dolazimo do najboljeg dana koji objašnjava broj Pi, a to je: Ožujak 14., 1592.g. u 6 sati i 53 minute i 59 sekundi (3,14159265359...), odnosno to bi mogao biti i jedan dan u budućnosti koji glasi: 3141.g. mjesec svibanj, dan 9. 2 sata 6 minuta 53 sekunde 59 stotinki sekunde.

Simbol za broj Pi, grčko slovo π, prvi je upotrijebio William Jones 1706. godine, no postalo je popularno nakon što ga je usvojio švicarski matematičar Leonhard Euler 1737. godine.

Učitelji i ravnatelji u Hrvatskoj sve glasnije upozoravaju da je Facebook postao poveći problem u odnosima među djecom. Naime, osim njegovih korisnih strana, dolazi i do negativnih situacija u kojima pojedina djeca bivaju žrtve zlonamjernih vršnjaka. U svijetu je problem otišao još dalje, pa djeca zbog onog što su napisala na Facebooku bivaju isključivana s nastave.

Možda je samo pitanje vremena kada će se i u Hrvatskoj Facebook, kao što je zabiljženo u nekim drugim državama, od ratišta na kojem se sukobljavaju i mire vršnjaci, postati mjesto razračunavanja učenika s nastavnicima.

Incidenti zabilježeni u SAD-u pokazuju da djeca na Facebook stavljaju ružne, neumjesne i uvredljive komentare na račun svojih nastavnika. Taylor Cummings, maturant na jednoj srednjoj školi u Nashvilleu suspendiran je s nastave, a potom i izbačen iz škole, nakon što je na Facebooku objavio komentare o svojim školskim košarkaškim trenerima. Mladić je početkom siječnja sa kućnog računala, između ostalog, objavio na svome Facebook profilu da će sve trenere poubijati.

Ravnatelj škole kaže da Taylor Cummings nije prvi učenik koji je udaljen s nastave zbog neumjesnih i prijetećih komentara na social networking stranici. Iako se mladić ispričao trenerima i naveo da nikada nikoga nije imao namjeru povrijediti, njegova molba za vraćanje u školske klupe bila je odbijena.

Jedan drugi slučaj iz SAD-a vezan je uz objavu fotografija nastavnice, koje je na Facebook postavio učenik.

Ovi slučajevi samo su neki od primjera kako se škole bore sa problemom zaštite privatnosti učenika i nastavnika.

Naime, zabilježeni su i suprotni slučajevi. U gradu Apexu u Sjevernoj Karolini, jedna je učiteljica dobila otkaz jer je sa kolegicama javno komentirala svoje učenike u negativnom tonu. Melissa Hussain, učiteljica u osnovnoj školi bila je suspendirana jer je objavila na social networking stranici neugodan komentar na račun roditelja svojih učenika.

Možda najpoznatiji slučaj je onaj djevojke Katherine Evans, koja je danas brucošica na Sveučilištu na Floridi, ali je tužila bivšeg ravnatelja srednje škole od kojeg traži da se iz njezinog dosjea izbriše navod da je bila suspendirana. Katherine je, naime, 2007. godine bila suspendirana jer je na Facebooku kreirala grupu "Gđa. Sarah Phelps je najgora učiteljica koju sam ikada imala". Grupi su se priključili i ostali učenici te ostavili niz komentara. Grupa je ukinuta, a Katherine Evans u tužbi tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na slobodu govora i mišljenja.

U tome i jest problem...radi li se ovdje o slobodi govora i izražavanju mišljenja, osobito kada je ono neugodno, ali ne i uvredljivo ili pak o povredi privatnosti koja treba biti kažnjena?

9. veljače obilježava se Dan sigurnijeg interneta. U našoj školi ovaj dan će se obilježavati kroz cijelu veljaču na satovima informatike gdje će se učenicima  prikazati  video - isječci o opasnostima interneta, razgovarati o opasnostima, a osobito o cyberbullingu. Video - isječci prikazivat će se i na školskoj televiziji, a neki će biti objavljeni i ovdje.

Donosimo prvi video isječak o cyberbullingu.