Osnovna škola "Župa Dubrovačka" Mlini
| Redni broj sata | Početak | Završetak |
| 0. | 7:10 | 7:55 |
| 1. | 8:00 | 8:45 |
| 2. | 8:50 | 9:35 |
| 3. | 9:40 | 10:25 |
| Veliki odmor | 10:25 | 10:45 |
| 4. | 10:45 | 11:30 |
| 5. | 11:35 | 12:20 |
| 6. | 12:25 | 13:10 |
| 7. | 13:15 | 14:00 |
| 8. | 14:05 | 14:50 |
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Svake dvije godine organizacija EDERED-a (Europski dramski susreti) odabire djecu od 12 do 15 godina po osmero iz svake od šesnaest europskih država kako bi išli na dramski odgoj. Ove je godine i naša škola kao jedina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji dobila priliku da odabere jednog učenika ili učenicu koji bi s ostalih sedmero djece i dvoje odraslih otišao u Rusiju. Pretprošle godine to je bila Irska, a ove godine Rusije. Zapravo, bolje rečeno grad Zveningorod, od Moskve udaljen oko dva sata. 
Ja sam odabrana između troje kandidata iz naše škole, a odlazak avionom za Moskvu bio je zakazan 1.7.2009. u dva sata popodne po našem vremenu. Iz Hrvatske su išli: Katarina i Domagoj iz Zagreba, Luna Marija iz Rijeke, Maša iz Siska, Patrik iz Pule i Jadran iz Splita. Putovnje iz Zagreba do Moskve trajalo je oko tri sata. U Zveningorod smo došli u ponoć, a jutro je počelo razgibavanjem. Naša grupe je bila u kućici s Dancima i Estoncima. Nakon razgibavanja koje je po našem vremenu bilo u šest sati ujutro krenuli smo na doručak, a nakon toga na raspoređivanje djece po radionicama.Ja sam bila u grupi koju je vodila Ruskinja Polina i Estonac Lenard. Članovi moje grupe bili su: Anton, Mert, Martin, Nikolaj, Sofie, Anne, Anija, Viktor, Gljeb, Lidija, Varvara, Reno, Ziv, Marie i Jack. Odmah smo počeli s upoznavanjem i igrali razne igre kako bismo što bolje jedni drugima zapamtili imena. Dva puta na dan imali smo radionice po sat i pol vremena. Nakon što smo se upoznali već smo krenuli s vježbama od kojih smo naravno najviše radili vježbe glume. Svako jutro bi razgibavanje vodila neka druga država, a mi smo bili peti po redu. 
Isto tako imali smo nacionalne večeri, a već treći dan nastupali smo kao država kako bismo na taj način bolje upoznali kulturu jedni drugih. Tijekom tih četrnaest dana prislavili smo 10 rođendana, a neizostavan je za spomenut i posjet Moskvi koja nas je oduševila veličinom i ljepotom. 
Vježbe koje smo radili bile su jako zanimljive i korisne, prije svega uvijek bi nas nasmijale, te smo preko njih razvijali maštu i znanje. Žalosno je što velik broj djece nije znao gdje je Hrvatska, ali barem su im bili poznati naši nogometaši, naročito Englezima koji su znali apsolutno sve o Ćorluki, Oliću i naravno o Eduardu! Bližio se i zadnji dan kada je i koncentracija već pomalo padala, a mi smo se trebali pripremati više nego inače. Obzirom da je ovogodišnja tema EDERED-a bila: Igra bez granica, pravilo je bilo da tijekom nastupa moramo improvizirati tj. nismo se smijeli dogovarati tko će što raditi i kada. Bilo je bitno da se pokušavamo oslanjati jedni na druge i da svi budemo jednaki. I tako je došao i zadnji dan kada je svaka grupa pretstavljala kroz glumu što su naučili.Bilo je izvrsno! Na žalost slijedio je i najtužniji trenutak kad smo se morali pozdraviti. Suza je bilo na sve strane! Znali smo da se mnogi neće više neće vidjeti ,ali na svu sreću postoji e-mail! Ovo nezaboravno iskustvo pomoglo mi je da naučim koliko se samo korisnih stvari može naučiti kroz igru i naravno da upoznam mnogo dobre djece i vidim da smo unatoč tome što živimo na drugim dijelovima Europe svi jednaki. Jer ,svi smo se okupili na istom mjestu, iako smo bili kilometrima daleko od naših domova, sprijateljili smo se i shvatili da se naša najbolja iskustva nikad ne zaboravljaju! Više slika iz Rusije možete pogledati u fotogaleriji.
Školski preventivni program
.png)
.jpg)
.jpeg)
.jpg)
